neke lijepe izgubljene žene
neki hrabri pogubljeni muškarci
neke ptice čudni glasovi i pogledi vječno različiti jezici
slučajni dodiri i treptaji
pamtim muziku i boje
miris bioskopskih sala
prepletenih prstiju Bergman i Hičkok Pekinpo i Kjubrik
Leone i Altman
Almodovar
moje lice pamti osmijeh
svi moji mišići bolje pamte od mene oči pamte sjaj
u njima se sve dešavalo
isti osjecćaj kao kad se gola
ogrnem plahtom i prošetam
ili kad se probudim na plaži
a noge mi zapljuskuje more
isto kao kad se sjurim niz ulicu
u nepoznatom gradu
u nekoj Atini
Varšavi
Sezani
a iza ugla me i dalje nešto mami
i kao da duva jugo
moj omiljeni vjetar udara u lice i osjećam da sam ptica
iako tako ne izgledam
